Gola kost
Jedna zrela i još uvek neubrana jabuka je savršena. Kada je ubrana i zagrižena, ona gubi svoj oblik savršenstva. Ona je oštećena, iskrivljenog izgleda, bez onog punog sjaja koja je imala kao netaknuta. Na njoj se vide samo tragovi desetak ugriza i vrlo brzo se zaboravi njen savršen izgled koji je imala na početku.
Ako bilo kakav oblik savršenstva ima kraja, da li onda bilo kakav oblik nesavršenstva može imati svoj kraj?
Iscrtavamo iste krugove svaki dan. Probudimo se, protraćimo dan na ovaj ili onaj način, i na kraju zaspimo. A tokom traćenja dana, iscrtavamo iste podkrugove. Trudimo se da unapredimo svoje živote, da usavršimo sebe, da se nekome dopadnemo, da uradimo sa sobom nešto. I dok obavljamo bilo kakvu delatnost tokom dana, razmišljamo na svoj način. I taj svoj način, je nama ispravan i savršen. I u očima drugih koji obavljaju delatnosti slične našoj i imaju misli slične našim, njima smo savršeni. Svi ostali koji rade i misle suprotno od nas, govore da se živimo pogrešno.
crtamo krugove svakodnevice svaki dan, tačno je... razbacujemo se vremenom bilo da je to nekakva žurba ili zevanje u plafon, ali vreme(život)neumitno prolazi u nepovrat dok ta jabuka čeka da bude ubrana i probana pa nebitno da li je ukusna ili ne, jer ako se ne usudimo da je gricnemo nećemo saznati kakva je bila i eto propusta, a šanse za sledeći put su male ili nikakve...
ona će ili otpasti ili je neko drugi ubrati...
Nema savrsenstva...samo mi napravimo to savsenstvo u svojim glavama. U trenutku,nekih slabosti.
Lepa zamisao : jabuka - licnost!
Samo,sto i ta jabuka kolko daje savrsena,ako ostane nedirnuta,vremenom ce postati ne savsrsena. Vreme nagriza sve i na kraju ga pojede.
Hvala na izdvojenom vremenu i mišljenje!