M!
I večeras je došao taj trenutak. Trenutak kada promili govore sve..
Hladno je veče. Tvoj koncert očekuje oko tri stotine ljudi. Malo je mesto, pa razumljiv je i broj tvojih obožavaoca. Da je veće, ili neki omanji stadion, bilo bi više ljudi. Na primer oko osamdeset hiljada njih koji bi uspeli da dođu, sigurno.
Posle sat i po čekanja do ulaska u klub, stala sam sasvim slučajno baš pored tebe. I ne. Nije to obična ljubav prema nekoj običnoj popularnoj ličnosti. Jer to si ti za mene. Običan čovek. Sa emocijama, stahovima, uspesima i padovima. I bez obzira na činjenicu što nikada se neće ostvariti ono o čemu maštam skoro svaki dan, ipak verujem u svaki sledeći susret sa tobom. Jer te večeri..
Pogledi su rekli svoje. Tvoje posustajanje i moje suzdržavanje od traženja autograma, slike sa tobom..
Iako sam uvek imala hrabrosti da kažem, pokažem i dokažem svoje emocije, prema tebi nisam mogla. I nisi me razumeo te večeri. Videla sam i shvatila to. Okrenuo si se drugim pričama a ja nastavila putem svojih misli.
Iako ne znaš, a nikada nećeš ni znati šta sam imala da ti kažem, želela sam da ti objasnim koliko toga zajedničkog imamo ti i ja i da se nadam još samo jednom susretu. Jer još samo jedan pogled biće dovoljan. I više nego dovoljan.
Hrabrosti nemam, a još manje reči za ljubavne romane.
Kad nekog volimo, osećamo bliskost. Onda nam ne nedostaje hrabrosti.
Nemoj odustajati ako osećaš da je to ono pravo.
Sledeći put se nadam da neću odustati.