00:00
Tema Novogodišnjih i Božićnih praznika je aktuelna ovih dana. Na ulicama ljudi nikada u većoj žurbi i nikada sa većim osmesima na licima nisu nego u ovom periodu. Kupuju se ukrasi za jelku, šalju čestitke svojim najdražima koji su daleko, ulice gradova nikada svetlije.
Najčešće priče ovih dana; šta nam donosi predstojeća godina, da li ćemo dobiti bolje nego ove godine ili manje.. Svi formalno svima žele sve najlepše i najbolje, najviše se osmeha drugima pošalje, najviše poljubaca, najviše zagrljaja. Čitaju se godišnji horoskopi, mnogo ljudi u novogodišnjoj noći se mole da im Nova Godina donese boljitak.
Najviše volim Božić. Badnje veče izaziva u meni toliko lepih i toplih emocijama kada se u porodici svi okupe i večeraju na miru. Miris pogače i samo uzbuđenje ko će izvući paricu u svima nama probudi dete. Kada se orasi bacaju po ćoškovima kuće i peče tikva. A onda ujutru pali Badnjak i nestrpljivo se očekuje neko na vratima ko će prvi ući u kuću i po nekom starom verovanju, kakav je taj čovek, takva će godina i biti.
A dok ne stigne Božić, seta. Ne znam da li postoji još ljudi koji se osećaju kao najusamljeniji čovek na svetu na prelasku iz stare u novu godinu. Ne volim kada se lažni ljudi pretvaraju da im je zaista stalo da požele nekome toliko sreće i zdravlja. Ne volim što su neki ljudi u tom periodu godine najveseliji kao da od 365 dana u godini ne umeju da iskoriste vreme kao da je svaki dan Nova Godina. Ne volim kada se ljudi doteraju samo tada misleći da je to veče specijalno. Jer svako veče može biti specijalno. Kada se troši brdo novaca na nepotrebne stvari misleći u tom trenutku da je zaista važno kupiti nekome nešto skupoceno.
I ne volim nijedan lažan period godine. Dan zaljubljenih, 8. mart i tu Novu Godinu. Svaki dan može biti sjajan i najbolji ukoliko sitnice urade svoje. Bez puno para, bez puno šminke, bez lažnih želja i zagrljaja. Šteta što funkcionišemo rutinski. Makar većina. A život je zaista lep...