M!
I večeras je došao taj trenutak. Trenutak kada promili govore sve..
Hladno je veče. Tvoj koncert očekuje oko tri stotine ljudi. Malo je mesto, pa razumljiv je i broj tvojih obožavaoca. Da je veće, ili neki omanji stadion, bilo bi više ljudi. Na primer oko osamdeset hiljada njih koji bi uspeli da dođu, sigurno.
Posle sat i po čekanja do ulaska u klub, stala sam sasvim slučajno baš pored tebe. I ne. Nije to obična ljubav prema nekoj običnoj popularnoj ličnosti. Jer to si ti za mene. Običan čovek. Sa emocijama, stahovima, uspesima i padovima. I bez obzira na činjenicu što nikada se neće ostvariti ono o čemu maštam skoro svaki dan, ipak verujem u svaki sledeći susret sa tobom. Jer te večeri..
Pogledi su rekli svoje. Tvoje posustajanje i moje suzdržavanje od traženja autograma, slike sa tobom..
Iako sam uvek imala hrabrosti da kažem, pokažem i dokažem svoje emocije, prema tebi nisam mogla. I nisi me razumeo te večeri. Videla sam i shvatila to. Okrenuo si se drugim pričama a ja nastavila putem svojih misli.
Iako ne znaš, a nikada nećeš ni znati šta sam imala da ti kažem, želela sam da ti objasnim koliko toga zajedničkog imamo ti i ja i da se nadam još samo jednom susretu. Jer još samo jedan pogled biće dovoljan. I više nego dovoljan.
Hrabrosti nemam, a još manje reči za ljubavne romane.